-piše Aco Momčilović, član Nadzornog odbora UGP-a
Krajem prošle godine i početkom nove, uz komentiranje trenutnog razvoja najzanimljivijih AI aplikacija, kao što su Midjourney i DallE2, i Chat GPT, u velikoj se mjeri predviđao razvoj umjetne inteligencije u 2023. godini. Globalne je trendove gotovo jednako zanimljivo koliko i teško predviđati, ali lokalne bi trebalo biti jednostavnije predviđati. Što očekivati od razvoja umjetne inteligencije u kontekstu Hrvatske?
Prva stvar koja upada u oči jest to da prema podacima koje sakuplja OECD Policy Observatory, još uvijek nema stvarnih pomaka u definiranju i donošenju kvalitetne strategije i politike razvoja umjetne inteligencije u našoj državi. O tom temeljnom poduhvatu govori se već nekoliko godina, a izgleda da se i službeno počelo raditi na tome u 2020. godini. To je i dalje jedini dokument i podatak o projektu takve vrste u Hrvatskoj. Za usporedbu valja navesti primjer Austrije koja ima napravljenu strategiju za AI do 2030. godine, a izrađena je još 2019. godine. Također, Irska je svoju strategiju objavila 2021. godine uz niz pratećih dokumenata, kampanja, radnih skupina i dokumenata o najboljim praksama, isto kao i Austrija i cijeli niz europskih zemalja.
Iako ukupna ulaganja u umjetnu inteligenciju rastu u kumulativu, te se povećava i broj istraživanja u tome području, posebno na Zagrebačkom sveučilištu koje prate Sveučilište u Rijeci i Sveučilište u Splitu, zanimljivo je da doprinos javnim projektima u već par godina lagano pada, s ne pretjerano visoke razine. Osim inicijativa koje dolaze iz privatnog sektora, kao što je udruga za umjetnu inteligenciju – CROAI, malo toga se dešava sustavno i promišljeno na državnoj razini. Prema njihovim podacima, i CroAI Landscape izvještaju, od 2020. do 2022. godine broj startupova porastao je sa 70 na 130, a kompanije koje se na bilo koji način bave s AI-em - s 250 na 430.
I dok naš ekosustav raste bez ikakvog uplitanja države, na europskoj se razini pripremaju novi zakoni koji će regulirati neke aspekte primjene umjetne inteligencije u poslovanju. Razmatraju se teme odgovornosti i nadzora stvorenih proizvoda, te se povlači pitanje jesu li oni samo na proizvođačima ili i na onima koji ih upotrebljavaju. Također se ide i u smjeru zabrane nekih vrsta upotrebe, kao što je detekcija ljudskih emocija. Postoji čitav niz etičkih pitanja koja se otvaraju, a mi, nažalost, opet propuštamo dati aktivan doprinos u procesima koji ih definiraju. Možemo li se nadati da će na razini države biti oformljeno neko tijelo koje će se proaktivno baviti pitanjima razvoja, implementacije i usklađivanja na internacionalnoj razini? Nisam previše optimističan, niti za sada o tome postoje ikakve naznake. Pitanje budućeg upravljanja umjetnom inteligencijom, na nacionalnoj kao i na internacionalnoj, to jest globalnoj razini, postaje sve važnije.
Umjetna inteligencija u središtu je mnogih kontroverznih rasprava, posebice u zadnjih 12 mjeseci, a uglavnom među znanstvenicima i kreatorima politika u Europi i šire, bez jasnog razumijevanja onoga što je čini osebujnom. Izrazito je različito opisana, pa je tako nalazimo u kontekstu “tehnologije budućnosti”, već naširoko korištene “tehnologije općenite namjene”, “ključne tehnologije”, te čak i “skupa” sasvim raznolikih tehnologija. Tako različite koncepcije i definicije ne izazivaju samo akademske rasprave. Važno je kako definiramo AI, između ostalog i za prava dionika. Kada zakoni i propisi dodjeljuju određena prava i obveze prema korisnicima umjetne inteligencije (i drugima na koje utječe uporaba umjetne inteligencije), ta prava ovise o onome što se smatra AI aplikacijom ili sustavom, kao što smo vidjeli i na primjeru zadnjih zakonskih prijedloga na razini EU.
Dvosmislenost o definicijskim granicama umjetne inteligencije također doprinosi vrlo različitim reakcijama: neki kategorički odbacuju umjetnu inteligenciju kao izrazito disruptivnu te vide AI kao prijetnje važnim tradicijama kao što su transparentnost i odgovornost u obnašanju vlasti.
Drugi mu se često dive nekritički – i doista, AI omogućuje fenomenalne napredak u npr. predviđanjima temeljenim na prepoznavanju uzoraka, korištenje bogatstva podataka koji karakteriziraju digitalno doba i pomoću njih postizanje inače nedostižne dobitke u ekonomskoj učinkovitosti ili održivost okoliša ili efikasnosti medicinskih tretmana. Također misle kako je usvajanje AI jednostavno neizbježno, slično prethodnim tehnologijama koje su davale konkurentnu prednost za rane korisnike u globalnoj ekonomiji i svjetskoj politici, iako bi ipak mogli upozoriti na rizike od opasnosti poput utrke u naoružanju potaknute umjetnom inteligencijom o kojima sam ponešto i sam pisao. Ukratko, definiranje umjetne inteligencije također je važno za normativno ocjenjivanje. Prema tome, prije nego što krenemo u pokušaje sudjelovanja u regulaciji, bilo bi dobro da odredimo našu definiciju AI-a, naše vrijednosne sustave, a nakon toga krenemo u izgradnju relevantnih institucija.
**Kolumna objavljena i na web portalu "Mreža" **