- piše: Lucija Mihotić, mag.oec., Ekonomski fakultet Zagreb
Obiteljska poduzeća su stup lokalnog, nacionalnog i globalnog gospodarstva. Ključni su faktor hrvatskog ekonomskog rasta i razvoja, doprinoseći s više od 60% ukupnog broja zaposlenih u privatnom sektoru. Čineći 80 % udjela u malom i srednjem sektoru koji su nositelji hrvatskog gospodarstva i ostvarujući značajni udio u nacionalnom BDP-u, ova poduzeća predstavljaju budućnost i stabilnost hrvatskog gospodarstva. Najveći izazov s kojim se obiteljska poduzeća susreću je prijenos transfera s osnivača na nasljednika s čime se trenutno suočavaju poduzeća u RH, što ukazuje na važnost bavljenja ovom temom i poduzimanja potrebnih mehanizama za njezino unaprjeđenje u hrvatskom kontekstu.
Važnost i značaj obiteljskih poduzeća u svijetu
Jeste li znali da dvije trećine svih poduzeća u svijetu čine obiteljska poduzeća?
Upravo obiteljska poduzeća generiraju preko 50% svjetskog BDP-a i čine preko 65% ukupne zaposlenosti u svijetu (Family Firm Institute, 2022). Naime, najvećih 500 obiteljskih poduzeća generira više od 8,02 milijardi USD godišnjih prihoda, što je dovoljno da kolektivno budu treća najveća ekonomija u svijetu, nakon SAD-a i Kine (EY & St. Gallen Family Business Indeks, 2023). Globalno, obiteljska poduzeća u Njemačkoj čine preko 95% privatnog sektora, u SAD-u preko 80%, a UK-u 86% (Institute for Family Business, 2021).
Važnost i značaj obiteljskih poduzeća u Europskoj uniji
Vrlo je značajna uloga obiteljskih poduzeća u Europskoj uniji, budući da upravo obiteljska poduzeća izrazito doprinose BDP-u i stopi sudjelovanja radne snage. Evidentirano je preko 14 milijuna obiteljskih poduzeća u EU, što čini između 65% i 80% svih europskih poduzeća, sa značajnim doprinosom od 40% do 50% svih radnih mjesta u EU (Europska komisija, 2022).
Njemačka kancelarka Angela Merkel uvijek je naglašavala važnost i bitnu ulogu obiteljskih poduzeća u njemačkom gospodarstvu:
„Bez jakih obiteljskih poduzeća nema niti snažnog njemačkog gospodarstva. Obiteljski poduzetnici su dio karaktera Savezne Republike Njemačke.”
Najveći izazov s kojim se obiteljska poduzeća susreću je prijenos poslovanja, odnosno upravljačke i vlasničke funkcije na sljedeću generaciju. Kako bi se obiteljska poduzeća na vrijeme uhvatila u koštac s ovim izazovom te ga pravovremeno i planski savladala, EU komisija od 1994. prati obiteljska poduzeća te izdaje preporuke i prijedloge poduzetnicima kako što uspješnije izvesti transfer poslovanja. Do sada je evidentirano da se u procesu prijenosa poslovanja tek 30% poduzeća prenosi na drugu generaciju, dok se 40% prodaje, a 30% odlazi u likvidaciju. Upravo iz toga razloga Europska unija i brojne zemlje članice stavljaju fokus na razvoj ekosustava, koji povezuje privatni i javni sektor, kao i savjetodavna tijela te znanstveno-istraživačke institucije koje se bave ovom tematikom. Neki od primjera dobrih praksi su Nizozemska, Finska, Švedska, Austrija - zemlje s dugogodišnjom tradicijom poduzetništva i transfera upravljačke funkcije brojnih generacija.
Specifičnosti i izazovi obiteljskih poduzeća
Znate li da je velika većina austrijskih i njemačkih poduzeća s podružnicama u Austriji u obiteljskom vlasništvu?
Više od 80 posto poduzeća koja posluju u tim zemljama u vlasništvu su obitelji i nerijetko u njima rade očevi i sinovi, majke i kćeri, djedovi i bake i njihovi unuci.
Upravo ta tema počela me intrigirati i zadobila moju osobnu simpatiju na početku mog doktorskog studija u Austriji, kada sam nakon završenog Ekonomskog fakulteta krenula pratiti tržište rada. Ta činjenica me je fascinirala posebice zbog toga što su upravo te dvije zemlje, Austrija i Njemačka dva vrlo stabilna i jaka gospodarstva.
Radeći u nekoliko različitih obiteljskih poduzeća, zanimalo me u čemu je tajna uspjeha takvih obiteljskih poduzeća. S obzirom da sam i sama imala priliku iskusiti rad u takvoj vrsti poduzeća, mogla sam vidjeti koja je razlika u odnosima, osjećajima, radu i organizaciji obiteljskog poduzeća nasuprot korporacijama i korporativnom odnosu prema menadžerima radnicima i njihovim obiteljima.
Ono što svatko vidi i prepoznaje u obiteljskim poduzećima je njihova stabilnost koja je prioritet, kao i njihova briga o svakom radniku i zaposleniku. Obiteljska poduzeća razmišljaju na duge staze, izrazito su otporna na različite krizne situacije i njeguju izuzetno snažne međuljudske veze. Te veze nisu samo među onima koji su krvno povezani nego, naravno i svima onima koji rade u obiteljskom poduzeću. Upravo takav obiteljski, brižan odnos rezultira velikom lojalnošću zaposlenika, a sve važne odluke donose se vrlo fleksibilno. Vrijednosti i tradicija obitelji vlasnika prenose se na sve zaposlenike. Osobni pristup poslovanju i snažna povezanost s lokalnom zajednicom je vidljiva i prepoznatljiva.
Sve ove pozitivne karakteristike obiteljskih poduzeća u kojima sam imala priliku raditi tijekom svog boravka u Austriji su me zaintrigirale za tu temu te sam na svom doktoratu odlučila dublje zaroniti u tu temu i istražiti je iz znanstvene perspektive.
Istražujući studije slučaja obiteljskih poduzeća u Austriji različitih veličina, sektora, industrija, dobila sam dublji uvid u način funkcioniranja ovih poduzeća, njihovih prednosti, ali i specifičnih izazova s kojima se ova poduzeća susreću. Najveći izazovi za obiteljska poduzeća su najčešće pitanja oko nasljeđivanja, kao i sukobi unutar obitelji potaknuti emocionalnim faktorima koji se odražavaju na funkcioniranje cijelog poduzeća. Obiteljska poduzeća pred sobom imaju prepreke u upravljanju rastom uz istovremeno zadržavanje osnovnih vrijednosti i kulture obiteljskih poduzeća. Tu je, naravno i puno teže postići ravnotežu između poslovnog i privatnog života.
Zanimljivo je za istaknuti da su, unatoč činjenici što se percipiraju konzervativnima, ne-sklonima riziku, promjenama i inovacijama, obiteljska poduzeća usmjerena na dugoročno poslovanje i uspjeh te ulažu u razvoj čak i u „lošim vremenima. ” (KPMG, 2022). Ova poduzeća su se pokazala veoma agilnim, otpornim i fleksibilnim u krizama.
Važnost i značaj obiteljskih poduzeća u Hrvatskoj
Po povratku u Hrvatsku i nastavku istraživanja obiteljskog poduzetništva, otkrila sam zanimljiv fenomen koji trenutno karakterizira hrvatsko gospodarstvo: prvi generacijski transfer upravljačkih i vlasničkih funkcija u obiteljskim poduzećima. Ova poduzeća, većinom osnovana tijekom 1990-ih godina, bilo nakon osnivanja države ili u sklopu procesa privatizacije, sada su na pragu tranzicije. Njihovi osnivači, koji su nekad preuzeli ključne uloge u gospodarstvu, sada su suočeni s izazovom predaje poslovnog vodstva sljedećoj generaciji.
U Hrvatskoj, koja je relativno mlada država, obiteljska poduzeća susreću se s izazovima u generacijskom transferu zbog nedostatka institucionalne podrške. Jedan od ključnih problema je odsutnost jasno definiranog pojma "obiteljsko poduzeće", kao i nedostatak službene baze podataka koja bi bilježila ove entitete. Ovaj nedostatak informacija otežava precizno utvrđivanje broja obiteljskih poduzeća u zemlji. Ova poduzeća igraju značajnu ulogu u ekonomiji, zapošljavajući preko 60% radne snage u privatnom sektoru i čineći više od 80% malih i srednjih poduzeća u Hrvatskoj, prema podacima KPMG-a iz 2022. godine.
Nedostatak specijaliziranih savjetodavnih tijela za generacijski transfer dodatno ističe potrebu za razvojem strukturiranijeg pristupa u ovom sektoru. Ovi faktori zajedno predstavljaju značajan izazov za obiteljska poduzeća u Hrvatskoj, otvarajući široke mogućnosti za istraživanje i razvoj u području obiteljskog poduzetništva.
Dodatno, postoji izazov u procjeni sposobnosti i motivacije potencijalnih nasljednika za preuzimanje odgovornosti vodstva, što dodatno komplicira proces tranzicije (KPMG, 2022).
Trenutno je Hrvatska u ključnom razdoblju generacijske tranzicije obiteljskih poduzeća, obilježenom prijenosom upravljačkih i vlasničkih funkcija s osnivačke na sljedeću generaciju. Ovaj prijelaz, koji obuhvaća period od tri desetljeća od osnivanja većine ovih poduzeća, nije brz proces; zahtijeva godine planiranja i prilagodbe te često predstavlja izazov za sve uključene strane.
Slična dinamika generacijskog prijenosa prisutna je i u drugim dijelovima svijeta, poput Kine i zemalja Jugoistočne Europe. U Kini, kao jednoj od vodećih svjetskih gospodarskih sila, osnivači poduzeća suočavaju se s izazovom predaje upravljanja drugoj generaciji, često bez prethodnih primjera ili uzora za takav proces. Ovaj nedostatak iskustva i podrške, poput savjetodavnih tijela i institucionalne suradnje, ističe potrebu za unapređenjem mehanizama i podrške u procesu tranzicije, ne samo u Hrvatskoj već i u međunarodnom kontekstu.
Ovi uvidi nam pokazuju relevantnost istraživanja obiteljskog poduzetništva u Hrvatskoj jer osim što možemo pomoći hrvatskim obiteljskim poduzećima da se što uspješnije i jednostavnije suoče s najvećim izazovom - izazovom procesa nasljeđivanja, specifičnost hrvatskog konteksta je primjenjiva na druge zemlje.